Klementina Šuljug: Kako reagirati na dječje ispade bijesa uslijed neudovoljenog zahtjeva?
K

Došli ste u goste i dijete je htjelo ponijeti igračku doma. Poveli ste ga u trgovinu i ono je  poželjelo neku stvar, a vi mu to niste mogli ili htjeli kupiti. Slijedi predstava za gledateljstvo. Dijete pokazuje otpor na dramatičan način samo onda ako ima nekog tko ga gleda i ako zna da ćete popustiti i udovoljiti njegovu zahtjevu. Svi smo bili bar jednom svjedoci ovakve scene u između djeteta i odrasle osobe. Tko je kriv za ovakvo ponašanje djeteta? Dijete sigurno nije.

U ovakvim situacijama odrasli mora reagirati promišljeno i dosljedno. Ako ste odlučili ne udovoljiti djetetovu zahtjevu morate mu to na prikladan i njemu razumljiv način objasniti. Nikako ne smijete ignorirati dijete u ovakvoj situaciji jer će otpor biti još jači i teže ćete ga moći spriječiti. Prije odlaska na mjesta izvan doma u kojem dijete obitava, trebate dogovoriti pravila ponašanja. Ako je dijete još malo i ne razumije verbalna pravila, izbjegavajte mjesta i predmete koja bi mogla biti poticaj za emotivne ispade.

Treba izbjegavati borbu i sukob s djetetom. Reagiranje srdžbom, bijesom, povišenim glasom još će više pojačati dječji otpor. Ako odustanete od postavljenih pravila ponašanja i popustite zahtjevima djeteta drugi put će njegov ispad biti još jači i dijete će rješenje problema iznuđivati na isti takav način, vi ćete biti nemoćni, a ono će terorizirati vas i sve oko sebe. Djetetu treba dati priliku da objasni svoje potrebe, saslušati ga i ono što je opravdano uvažiti, ali sve ostale hirove odbiti. Mirno, staloženo i nježno recite djetetu zašto ne možete udovoljiti njegovoj želji, ali bez puno objašnjavanja i ulaženja u diskusiju. Što objašnjavanje duže traje to je manja vjerojatnost da će proći bez neke vrste otpora.

U nekoliko riječi reći da sad niste u mogućnosti priuštiti mu ono što želi i odmah mu ponuditi neku drugu, zanimljivu aktivnost koja će snažno privući njegovu pozornost: ako ste u trgovini  zamolite ga da s vama pronađe artikle koji su vam potrebni, da pronađe nešto plave boje, okruglog oblika, neka nosi nešto što ćete kupiti u rukama.

Važno je prije odlaska u trgovinu napraviti plan kupovine. Izbjegavajte mjesta na kojima se nalaze proizvodi za koje znate da bi dijete za njima moglo posegnuti. Napravite zajedno s djetetom popis stvari koje trebate kupiti. Dijete može nacrtati na svoj papir ono što ste odlučili kupiti. Ako ste u mogućnosti ponudite mu izbor neke sitnice samo za njega, ali to ne mora biti pravilo kod svakog odlaska u kupovinu.

Ako ste u gostima pa odlazite doma, a ono baš želi tuđu igračku, ponudite mu zamjenski objekt koji će odvući pažnju sa željene igračke koja nije njegova (ponesite neku igračku u torbi, ključeve stana, mamin nakit uvijek „upali“).  

Morate naći neki kompromis. To ne znači da mu morate na neki način popustiti, nego zahtijevati i u tim zahtjevima biti umjeren, pravedan i dosljedan Važno je da dijete nije nervozno, gladno i umorno jer će takvo stanje dodatno pogoršati situaciju ako dođe do konflikta.

Ovakve reakcije djeteta ne nastaju same od sebe nego uvijek kao odgovor na reakcije odraslih prema djetetu u određenoj situaciji. One su prolazne i ako se s djetetom pedagoški pravilno postupa brzo će nestati.

* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.

Izvor: